ponos mog zagreba grada

Na nastanak i razvoj Skinheada je najviše utjecalo poslijeratno gospodarsko stanje i socijalna integracija jamajkanaca.
Skinheadi su se razvili iz Hard Mods-a ili Gang Mods-a,i krajem 60-tih su napravili samostalnu i prepoznatljivu subkulturu…Naravno kao i sve subkulture imali su svoj stil po kojem će se raspoznat:
Kratko ošišana kosa,naramenice i čizme…

Prva medijska pojava Skinheada je bila u listopadu 1968. i «Great Vietnam Solidarity March» kada je njih 200 obrijanih glava u bojama kluba FC Millwall-a trčalo za hipijima uzvikujući Enoch,Enoch (Enoch Powell je bio političar koji osuđuje imigraciju i upozorava na povećanje udjela crnaca u stanovništvu).
Kao i u mnogim subkulturama i u ovoj je veliku ulogu odigrala glazba,bio je to reggae i ska…

Ranih 70-tih su Skinheadi postepeno nestajali i od njih su se odvojile 3 nove struje: Suedeheads, Smoothies i Bootboys…



Bootboysi su se pojavili 1972. (u doba neviđenog huliganizma) i glazba i moda tu nisu igrali veliku ulogu jer se sve vodilo oko nasilja i bitke za teritorij..To su bili fanatični navijači koji su nedjeljna popodneva provodili u tučama na nogometnim terenima…
1972. godine je supkultura Skinheada zapala u prvu krizu i skoro je potpuno nestala…

Oko 1977. je fenomen Punka prerastao u opću pojavu…i postajao je sve više mrtviji…
No to nije bio kraj,stvarali su se novi bendovi koji su govorili o stvarnom životu tipa Sham 69, The Exploited, Cock Sparrer, Menace, Screwdriver…I nađena je nova glazba za mlade s kojom su se identificirali i to je bio Oi! ili Streetpunk…

Dolazak Oi! Glazbe je značio povratak Skinheada,ali su se isto razlikovali od prvih,po izgledu…

Niti jedan vodeći Oi! bend nije bio Skinhead bend,i to nije isprva bio problem ali poslije su počele stalne tučnjave na koncertima (Skinheadi protiv Punkera)…
Nakon toga,tj u to vrijeme se je u Skinhead pokret uplela i politika naravno…

Tek su 1988. mediji počeli davat veću pozornost Skinheadima,i to ne Engleskim nego Američkim…
Diljem SAD-a su nicale rasističke organizacije tipa «Ku Klux Klan, Aryan Nations, White Aryan Resistance…I Američki Skinheadi su bili mnogo nasilniji…U Sacramentu su razapeli čovjeka na par dasaka jer je htio napustiti bandu,isto tako jedna Skingirl je u Chicagu toliko pretučena da su njenom krvlju na zidu nacrtali svastiku…

1988. počela je medijska hajka na Skinheade…
Rolling Stone, Oprah Winfrey, Geraldo Rivera, svi su govorili o Skinheadima…I umjesto da su spriječili rasizam pridonijeli su njegovom širenju…
Poslije je došlo do podjele na mnogo Skinhead pokreta…
SHARP, RASH, Trad, Gay, Gash, Hammerskins, Outlaw Hammerskins…


1978. u New Yorku su nastali SHARP (SkinHeads Against Racial Prejustice)…
Ta mala skupina skinheada i punkera su htjeli poslat drukčiju poruku o Skinheadima,tj. Da nisu svi Skinheadi jednaki,da imaju druge ideale i drukčija mišljenja…No to je opet pojačalo podjelu tako da su se mnogi jednostavno nazvali «Traditional Skinheads» i vratili su se glazbi i stilu Skinheada iz 1969.-reggae, ska, pivo…su opet postali glavne teme…
Danas se Skinheadi mogu naći u svim gradovima na svim kontinentima…

U povijesti hrvatskog domovinskog rata 1941 - 1945. legendarno mjesto zauzima glasovita Crna legija. Začetak ove najslavnije ustaške jedinice nalazi se u dvjema sarajevskim ustaškim bojnama (800 boraca), pod zapovjedništvom satnika Becira Lokmica. Te su bojne bile oblikovane za obranu pri velikosrpskoj četnickoj navali, koja izbija ljeti 1941.
Prvi četnički napad zbio se kod sela Blazuja, 15 km od Sarajeva, kada je iz bušije napadnut jedan teretnjak te pada ustaški dužnosnik Ilija Trogrlić sa četvoricom ustaša. Zatim četnici Save Derikonje napadaju selo Sjetinu ispod Jahorine i ubijaju 60 mještana, među njima i žene i djecu. Sljede četnicki napadi u okolici Varcar Vakufa, Dervente, Zvornika i td. Povjerenik Glavnog Ustaškog Stana za Bosnu, satnik - povratnik Jure Francetić, rodom iz Otočca u Lici, tada 29 godina star, već je 3. i 17. Svibnja 1941. uputio pučanstvu poziv da drži mir i red te surađuje u izgradnji NDH,takoder i pravoslavnom pučanstvu poštivanje i obstanak. No Kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglištvu neprekidno je pozivala na ustanak preko krugovala, sto su i provadali četnički kolovode, uz pomoć srbijanske Nediceve vlade. Nakon poginuca Becira Lokmica, Jure Francetic preuzima i zapovjednistvo sarajevskih ustaških bojni, od kojih uz pomoć satnika Rafaela Boban stvara jaku borbenu jedinicu. Kako nije bilo drugog sukna za odore, osim crnoga, ta je postrojba prema boji svoje odore prozvana "Crnom Legijom".


Pročelnik Operativnog odjela Hrvatskih oružanih snaga, general bojnik Fedor Dragojlov, pise u "švicarskom vojnom časopisu": "...Položaj u istočnoj Bosni bio je težak... Zadaću pokretnih udarnih snaga preuzima u širem prostoru Sarajeva t.zv. Crna Legija. To je bila postrojba, što je ustaški bojnik (kasnije pukovnik) Jure Francetić sastavio od triju bojni, vrlo dobro naoružanih, pokretnih za suzbijanje četnika i partizana, što su bili preplavili istočnu Bosnu. U nju su se novačili dobrovoljci, muževi i mladići istočne i južne Bosne, čiji su domovi bili opustošeni ili čiju su rodbinu četnici i partizani poubijali. Jačina Crne legije iznosila je u pocetku od 1.200 do 1.500 ljudi, a ime je dobila zbog njezine crne odore. Njezin najuspješniji podhvat bio je, kad je u veljaci 1942. napala cetnike u podrucju iztocno od Romanije, te ih okolice Vlasnice i Srebrenice protjerala preko Drine".



Izobrazitelji iz Poglavnikove tjelesne bojne - ustaše povratnici Krune Devcic, Jozo Dadic, Bozo Vidov, Vodopija, Munetic i drugi preuzeli su izobrazbu Crne Legije u vojarni na Kosevu kod Sarajeva. Ubrzo zatim Legija ulazi u ostru zimsku borbu sa cetnicima i goni ih kod Kasindola, Vareca, Brgule, Zuleta, Doboja, na Ugar Planini, kod Koricana i Konjica. Koncem 1941. u dvodnevnom pohodu Legija cisti obronke Paklenice i Kraj od Maglaja prema Sjeveru, do Bradarica. Dne 11. siecnja 1942. vodi pobjedonosnu borbu kod Krivaje i Vijka, a zatim kod Careve Cuprije, Olovo, Krivajica, Vozuce i Zavidovica, na Podromanji i kod Glasinca. Na najvišem vrhu Romanije istice hrvatsku ratnu zastavu, skidajuci četnicku. Dne 20. veljace oslobada Senkovice, a zatim Sokolac, Vidric, Zliebove i Kosutic. Dana 1. veljace oslobada Han Krum, Han Piesak, Mekote, Krusace, Crnu Rieku, Kraljevo Polje, Han Ploce, Vlasenicu, Milica Selo i Drinjacak. Dne 9. travnja progoni četnike kod Bratunca i tuce kod Bjelavac i Srebrenice. Na sam Deseti Travnja 1942. podpukovnik Jure Francetić šalje Poglavniku na dar čuturicu vode iz Drine - istočne granice NDH. Sliedeceg dana nastavlja se podhvat prema Viogori i Bratuncu, a 18. IV. kod Kusaca. Dne 20. Travnja Legija oslobađa Staro Brdo, Slap, Luku, Peci, Skelan i Fakovice.

Borba Crne Legije nije zavrsila na Drini. Ljeti 1942. ona sudjeluje u unistenju "partizanske republike" na Kozari. Nakon tog dio Crne Legije vodi borbe kod Livna. U Kupresu god. 1942. sest stotina "Crnaca" - kako su ih zvali - sudjeluje u obrani Kupresa te zajedno s mjestnom vojnicom tesko porazuje partizanske "brigade" u dva dana i dvije noci borbe. Vecinu borbi Crna Legija vodila je pod osobnim zapovjednistvom Jure Francetića, koji je zbog svog osobnog junaštva odlikovan Velikom zlatnom kolajnom, Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost, s naslovom viteza, a za vojno umijeće željeznim trolistom.












Žalosno je da postoje ljudi koji seru po svome i koji se srame svoje povijesti i nastanka svoje domovine.... Može vas biti sram.... Može biti sram i vas i lopove u državnom vrhu koji ne samo da se tog srame nego i izdaju naredbe za uhićenje ljudi koji su se borili i krvavo znojili za ovu našu zemlju...... BOG I HRVATI!!!!!! ZA DOM SPREMNI!!!!!
s poštovanjem vaš UZGBBB

Dr. Ante Pavelić, političar i državnik, rođen je 14. srpnja 1889. g. u hercegovačkom selu Bradini na Ivan planini kraj Konjica, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija, doselili iz Krivog puta u Lici. Rođendan označen nadnevkom Francuske revolucije označio je cieli životni put budućega Poglavnika. Njegovim rođenjem rodilo se i borbeno, revolucionarno ustaštvo, koje će kasnije obilježiti slavnu epopeju Desetotravanjske revolucije uzpostavom hrvatske nezavisnosti. Osnovnu školu polazio je u raznim bosansko-hercegovačkim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. i maturirao te upisao Pravni fakultet. Pravo je diplomirao 1914., a sliedeće godine stekao je doktorat prava.
U svom rodnom kraju, dr. Pavelić je došao u dodir i sa Hrvatima islamske vjeroispovijesti. Družeći se još kao dijete s muslimanskim Hrvatima, dr. Pavelić se osvjedočio o istinitosti svega onoga, što je poslije našao u djelima dr. Ante Starčevića, koji je pisao o muslimanima na temelju proučavanja poviesti. Dr.Pavelić se rodio pod seljačkim krovom i oduviek je stare seljačke obitelji, ali budući da mu je otac radio na gradnji željezničke pruge i budući da je sam kao sin poštovane, ali siromašne obitelji, kao mladić radio je i teške fizičke poslove, upoznao je u ranoj mladosti život radnika i seljaka i to baš u onim krajevima, u kojima se živi vrlo oskudno. Odatle dolazi njegovo duboko razumljevanje i poštivanje žuljeva hrvatskog seljaka i radnika, što je svojstveno svim pravim narodnim vođama, a čega nikako ne mogu razumieti profesionalni gospodski političari, ma koliko god govorili o radnom narodu.
Političko djelovanje Dr. Ante Pavelića imalo je tri faze. Prva ide od 1918. do 1941. godine. Druga u NDH od 1941.-1945. i treća ponovno u tuđini od 1945. do njegove smrti 1959. godine.
Od 1915. do 1918. godine radio je u odvietničkoj pisarnici A. Horvata, tadašnjeg predsjednika Hrvatske Stranke Prava, a nakon završene prakse, od 1918. g. radi kao odvjetnik u Zagrebu. Oženio je Maru Lovrančević i sa njom imao troje djece, sina Velimira i kćerke Mirjanu i Višnju.
Još kao gimnazijalac pristupa Hrvatskoj Stranci Prava, a 1918. ulazi u njeno vodstvo, postaje član Poslovnog odbora, zatim tajnik i potpredsjednik HSP-a. a 1921. izabran je za gradskog zastupnika u Zagrebu.Na parlamentarnim izborima 1927. godine izabran je zajedno sa Antom Trumbićem za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. Pavelićev zastupnički mandat u beogradskoj Narodnoj skupštini poklapao se sa najdramatičnijim zbivanjima u hrvatsko-srpskim odnosima. Odnosi u parlamentu su bili napeti, puni zajedljivosti i nepovjerenja. Ante Pavelić je u više navrata u svojim govorima u beogradskoj skupštini istupao protiv velikosrpske politike i zagovarao hrvatsku samostalnost i neovisnost. Nažalost tadašnji vodeći ljudi u Hrvatskoj nisu ga poslušali a svoju vjeru u zajedničku državu platitli su životima narodni zastupnici Đuro Basariček, Pavao i Stjepan Radić kao žrtve atentata u Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. g. Ovim činom Srbi su mislili ubiti i zadnju pomisao Hrvata na samostalnu državu i svoju slobodu. Budući da su ovi nemili događaji prietili obćom pobunom Hrvata, Aleksandar Karađorđević ukida ustav 6. siečnja 1929., raspušta skupštinu i uvodi apsolutističku vladavinu.
Nakon svih ovih nemilih događaja dr. Paveliću je bilo absolutno jasno da se na razbojmike ne može ići sa krunicom u ruci i da se gorka rana može liečiti samo gorkom travom. Bilo mu je jasno da svaka daljnja parlamentarna borba sa Srbima znači gubitak vremena i da se hrvatski narod može osloboditi samo revolucionarnim metodama.
Dr. Pavelić je bio sviestan, da narod koji je njega izabrao za zastupnika, neodoljivo teži za kidanjem svake veze sa onima koji su mu u ime ''bratstva'' zajašili na grbaču. Umorstva u skupštini i uvađanje diktature značilo je početak novog i puno težeg razdoblja u životu hrvatskog naroda. Lanci robstva su se još jače stisli oko hrvatskog narodnog tiela.
I dok su zamukli svi prosvjedi, dok je teror gvozdene šake kralja diktatora ušutkavao predstavnike hrvatskog naroda i prietio im stratištem, jedan jedini čovjek, jedan jedini narodni predstavnik ne miruje, nego na uvađanje diktature odgovara osnutkom ''USTAŠE – hrvatske revolucionarne organizacije'' 10. siečnja 1929. g. kojoj je jedini cilj silom osloboditi Hrvatsku srbskog robstva i nasilja i uzpostaviti slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Ovim činom dr. Ante Pavelić, kao legitimni, demokratski predstavnik hrvatskog naroda - objavio je svietu da je hrvatski narod otvorio ono najavljeno novo poglavlje političke borbe. Nije naime nikakva riedkost da se i demokratska prava često puta moraju izboriti, ali i braniti, uporabom sile, a to će reći oružjem u ruci. Ideoložki temelji na koje Poglavnik postavlja ovaj novi odsjek naših političkih napora, bili su s jedne strane u skladu sa tisućgodišnjim narodnim i državopravnim tradicijama hrvatskoga naroda, a istodobno su u podpunosti bili u duhu našeg modernog vremena i suvremenog demokratskog međunarodnog shvaćanja. Time je On podkriepio jedno od osnovnih gledišća hrvatskog seljačkog pokreta Braće Radića, a ujedno i odlučno opovrgao one zalostne protunarodne političke čine hrvatske gospode - političara na svršetku rata 1918. godine. U čl. 1. Ustaških načela, objavljuje državnik i rodoljub dr. Ante Pavelić, da je ''hrvatski narod samosvojna narodna (etnička) jedinica koja u narodostnom smislu nije istovjetna ni s jednim drugim narodom, niti dio ili pleme bilo kojeg naroda''.

Na temelju ovog odlučnog stanovišta o posebnosti hrv. narodnosti, postavio je tada Poglavnik u čl. 8. Ustaških načela jasni i bezkompromisni zahtjev za ostvarenje suverene Nezavisne Države Hrvatske. Tamo se kaže: ''Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj na cielom svome narodnom i poviestnom području oživotvoriti, to jest svoju podpuno samostalnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku opet uzpostaviti. Tu uzpostavu ima pravo izvršiti svim sredstvima pa i silom oružja''. Ove dvie ideoložke postave čine u stvari bit hrv. ustaškog revolucionarnog pokreta, kojega je organizirao i vodio Poglavnik, te koji je konačno u travnju 1941. godine uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske i ostvario. Glavni cilj bio je samostalna i nezavisna, suverena država Hrvatska. Na ostvarenju toga cilja Poglavnik je usredotočio sve svoje snage. Zato dosljedno takovom svome životnom zadatku, Poglavnik iako je u političko-stranačkom pogledu bio pravaš, pa i predsjednik Stranke Prava, on ne nastupa kao strančar, ne osniva i ne vodi političku stranku, on osniva i vodi pokret sa jednim obćim narodnim zadatkom, ne upuštajući se u pojedinosti koje redovito sadržavaju stranačko politički programi. To je jedno od bitnih obilježja cielokupne političke djelatnosti Poglavnika. Bilo prije rata kao ustaškog Poglavnika, bilo to za vrieme NDH kao državnog Poglavara, bilo poslie rata u njegovoj drugoj političkoj emigraciji, kao pokretača i organizatora HOP-a, stranačka pripadnost njegovih suradnika nije igrala veliku ulogu. Svako je imao pravo pristupa tkogod je pošteno izpoviedao već spomenuta nacela i bio spreman na njih nesebično raditi. Kao čovjeka, resile su ga riedka svojstva. Uviek miran, strpljiv, vedar, nikad se riečju nije potužio na golemu težinu rada, borbe i progona, niti na crnu zlobu svojih klevetnika, niti na nezahvalnost svojih odpadnika. Čovjek oštrih kontura lica, te odlučnog držanja. Poglavnik je bio izkusan i verziran Poglavar NDH, a uz to i odlučan um. Bio je simpatičan i duhovit, te naročito dosjetljiv. U obrani istine nije nikoga štedio, a prema svima, koji su se na njega obraćali, bio je pun razumievanja. Kao političar znao je uviek točno predusresti svaki neprijateljski potez već unapried. Nu, ipak je bio milosrdan, pravedan i pun moralnog i narodnog osjećaja. Bio je bezkrajno pošten, pa je to i od svojih podčinjenih tražio. Poglavnik dr. Ante Pavelić jest jedan od onih narodnih vođa koji je kao malo tko u cieloj našoj prošlosti izgradio u sebi nepokolebljivu vjeru u životnu snagu hrvatskog naroda i u obnovu i ponovno uzkrsnuće Nezavisne Države Hrvatske. Silna vjera u taj svoj životni cilj, u svoj namienjeni poziv od Providnosti, davalo mu je neviđenu snagu odricanja, samopriegora i žrtve, ali i riedku uztrajnost i energiju za rad.

U prvu emigraciju Poglavnik odlazi 19. siečnja 1929. g. kada u domovini više nije mogao slobodno raditi. Prvo odlazi u Beč, zatim u Budimpeštu, te u Sofiju gdje 20. travnja 1929. s vođama makedonske emigracije podpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca i Hrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije. Diljem Italije organizirao je brojne Ustaške logore u kojima je obučavao ustaške vojnike i pripremao ih za uzpostavi Nezavisne Države Hrvatske. Njegovo političko djelovanje u emigraciji nije bilo nimalo lako. Beograd ga je više puta osudio na smrt u odsutnosti, a Talijani su mu kada je sklopljen sporazum Ciano-Stojadinović 1937. g. okrenuli leđa i morao je raspustiti svoje logore u Italiji.

1. travnja 1941. g. naređuje postrojavanje Ustaša u emigraciji, a četiri dana kasnije šalje poviestni poziv na rušenje Jugoslavije preko krugovala Glavnog Ustaškog Stana. U njegovo ime u Zagrebu 10. travnja 1941. g. pukovnik Slavko Kvaternik proglašava uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske, a Poglavnik je u Hrvatsku stigao sa grupom Ustaša 15. travnja 1941. g.

Međutim, ni hrvatski narod nije bez svoga korova, pa tako oni koji su još vjerovali u neko bratstvo sa Srbima, a zadojeni marksizmom svrstaše se na stranu zakletog neprijatelja u borbi proti svome vlastitom narodu i proti svojoj Domovini.

Stjecajem nesretnih okolnosti Drugi svietski rat, završio je porazno za mladu tek uzpostavljenu državu zahvaljujući lažnoj propagandi i nebrigi pobjedničkih snaga za pravdu i istinu u kojoj je opet žrtvovan hrvatski narod kao Isus na križu.

U izbjegličtvu nakon rata dr. Pavelić, nastavlja svoje započeto djelo ne mireći se s nepravdom koja je snašla hrvatski narod pod čizmom jugo-komunizma. Godine 1956. ustrojava Hrvatski Oslobodilački Pokret, a 1957. godine na šesnaestu obljetnicu uzpostave Nezavisne Države Hrvatske, Brozov agent ranjava ga s dva metka u ledja. Pucajući na njega, opet su kao i 1928. pucali u Hrvatsku, želeći s time uništiti i svaku pomisao na slobodu. Ovi metci još čvršće povezuju hrvatski narod kako u Domovini tako i u inozemstvu, a Hrvatski Oslobodilački Pokret dobiva sve više pristaša.

Posliedice zadobivenih rana i dugogodišnji rad pod težkim uvjetima u tudjini izcrpili su njegovo tielo i na dan 28. prosinca 1959., rano u zoru umire u jednoj madridskoj bolnici. Hrvatski narod osjetio je neizrecivu bol u svojim srdcima, no vjerujući u Boga i ufajući se u žrtvu Isusa Krista i Uzkrsnuće, naš Poglavnik nije umro. Njegovu pravednu borbu ako ljudi nisu razumjeli Bog je zasigurno nagradio i podario mu vječni život.

Poglavnik dr. Ante Pavelić nije skupljao bogatstvo ovoga svieta. Njegovo bogatstvo bila je ljubav prema Hrvatskoj i narodu hrvatskom, a tu je ljubav narod osjećao prema njemu i osjećati će je svi dolazeći naraštaji.

U Domovinskom ratu koji je počeo osvajačkim pohodom srbalja na Hrvatsku 1991., dakle tridesetdvie godine poslie upokojenja dr. Pavelića, hrvatski bojovnici branili su i obranili Hrvatsku pjevajući pjesme Poglavniku i Ustašama. Treba li nekome veći dokaz koga štuju i vole oni koji su rodjeni nakon njegove smrti, a koje su neprijatelji hrvatskog naroda pokušavali odgajati u mržnji prema dr. Anti Paveliću?

Žalostna je ipak činjenica da oni koji su rušili Hrvatsku, danas uživaju plodove hrvatske muke, a Poglavnika nazivaju kvislingom. Medjutim dobro je poznato, kako se dr. Ante Pavelić nikada nije zanosio bilo kojom stranom ideologijom, a baš oni koji ga žele prikazati izdajicom, sami su se kvislinški borili na strani dušmanina i služeći crvenoj pošasti u ime internacionale ubijali hrvatski narod. Za takovu nečastvu rabotu dobivali su visoke položaje, odlikovanja i udoban život, i nije ih puno bolilo što hrvatski narod opet stenje pod tudjinskim jarmom.

Na kraju braćo hrvatski narod znade i osjeća istinu. Poglavnik je živio i umro za Hrvatsku.

Poglavnik je naš junak, naš hrvatski putokaz, a njegovo Djelo je neuništivo. Mi ga štujemo i sliedimo ga. Čitajmo njegove rieči jer su pune proročanske mudrosti, ljubavi i topline. Pođemo li njegovim stazama nikada više ne ćemo zalutati.

Neka je vječna slava dr. Anti Paveliću, Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske.

Duh njegov je i sada s nama.

Ostanimo na njegovom putu i budimo Za Dom Spremni!

Sve za svoju domovinu Hrvatsku, Nezavisnu i slobodnu državu Hrvatku.... Živjela NDH, Di je sada Franjo, državu nam vodi seljacina Stipe !!!!! strasno al istinito, no nadam se da ce se nesto promjenit u budućnosti ZA DOM SPREMNI!!!!!!!!!!! BOG I HRVATI!!!!!!


s poštovanjem UZGBBB

Nakon neutemeljenih optužbi za ubojstvo,otvorenog sotoniziranja,
zatim prelaženja preko istih stvari, kao da se nisu niti dogodile,
opet smo se ničim izazvani našli u centru medijskih zbivanja.
Ovaj puta je povod toga navodni mail u kojem Bad Blue Boysi
pozivaju na nasilje i obračunavanje sa ostalim subkulturnim skupinama u gradu.

Da ste toj situaciji pristupili imalo profesionalno, shvatili bi da vam teze
u startu ne drže vodu, jer se među nama nalaze pripadnici svih tih
subkulturnih skupina sa kojima po vama najavljujemo obračun.
Vi novinari bi trebali biti svjesni da svojim pisanjem kreirate javno mišljenje,
i u mnogočemu utječete na društvena zbivanja.
Nažalost većina vas toga uopće nije svjesna.
Da ste svjesni svojih postupaka, ispričali bi se za neutemeljene optužbe
za ubojstvo, kojim ste etiketirali našu navijačku skupinu.
Da ste svjesni zbivanja i stanja u društvu u kojem se nalazimo, nebi na svoje
naslovnice stavljali navodni mail, koji kruži, iako ga nitko od nas nije vidio.
Svjesni smo, da ste vi nažalost samo preslika našeg nezainteresiranog
i zatupljenog društva, pa svoje naslovnice punite rečenicama i situacijama
koje ste vidjeli na televizijskim projektima i show-ovima namjenjenim
otupljivanju naroda i njegove svijesti.
Nažalost jasno nam je da ste u nedostatku vlastite kreativnosti i sposobnosti
u prvi plan odlučili izbaciti mail, čiji je autor vjerojatno pubertetlija koji
u zenitu svoje faze odrastanja, ponesen vašim medijskim stvaranjem napetosti,
odlučio skriven iza svog ekrana krenuti u konačne obračune.
Nije niti isključena situacija da ste i vi sami kreirali takav mail,
u nedostatku tema.
U vrijeme modernih tehnologija svako je u par minuta
u mogućnosti otvoriti mail adresu i sa nje pozivate na nasilje.
Bilo bi žalosno da toga niste svjesni ...

Mladi život je izgubljen, i nikome nije niti na kraj pameti ići u osvete
i nastavljati nasilje, tugu i smrt koja nas je snašla.
Vašim djelovanjem, izgleda da bi vi bili presretni takvim tragičnim scenarijem,
ali na vašu žalost nećemo vam priuštiti takvu situaciju.

Udruga navijača Dinama se ograđuje i osuđuje incident u Dubravi,
još jednom ponavljamo da u nikakve obračune ne krećemo!

Naša bitka biti će u subotu navečer na tribinama,
gdje ćemo kao i nebrojeno puta dosada naš klub odvesti u nove pobjede,
a vas novinare molimo da nas ostavite na miru,
da živimo i iskazujemo svoju ljubav prema jedinoj stvari kojom smo zaokupljeni,
a to je Dinamo!



S poštovanjem,

Udruga navijača Dinama


Ovakav je tekst osvanuo na službenoj stranici udruge , i ko god ga je piso svaka mu čast.... Bez i jednog dokaza optužuje se udruga navijača Dinama..... Ovo je sramota za Hrvatku drzavu da mediji mogu raditi sta god požele i prozivati koga god oni hoće.... SMRT NOVINARIMA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

UZGBBB

Ante Gotovina rođen je 12. listopada 1955. u Pašmanu kod Zadra. Otac Milan, majka Ana poginula je 4. ožujka 1959 štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana seli u Pakoštane gdje obitelj živi i danas, a brigu o djeci preuzima teta Marija Miočev dok otac Milan odlazi raditi u Zagreb. Ima brata Borisa, sestru Anicu i polubrata Branimira.

Nakon odsluženih pet godina u Legiji Gotovina u travnju 1979. je dobio francusko državljanstvo.

Za vrijeme boravka u Kolumbiji ženi se novinarkom Ximenom s kojom ima kći Ximenu.

Sredinom 1991 vraća se u Hrvatsku te se priključuje 1. gardijskoj brigadi u kojoj vrši obuku novih gardista. Uskoro s brigadom odlazi na bojište zapadne Slavonije u područje Novske gdje je ranjen.

U 1992, pukovnik Gotovina je postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno s zadaćom obrane šireg područja Livna. Krajem 1992, brigadir Ante Gotovina od Mate Viduke preuzima zapovjedništvo 6. operativne zone Split koja kasnije postaje Splitsko zborno područje.

Za vrijeme operacije Maslenica u siječnju 1993 imao je osnovni zadatak ovladati Zemunikom, Škabrnjom i osigurati bokove 4. gardijske brigade koja je napredovala prema Kašiću i Paljuvu. Tijekom operacije dobiva zadatak da organizira prihvat i trenutno uvođenje u liniju obrane bojne 3. gardijske brigade koja je u ključnom trenutku operacije helikopterima prebačena iz Lučkog do Zadra. Tijekom operacije upoznaje novinarku Vesnu Karuzu s kojom u ožujku 1994 dobiva kći Anu.

Zapovijeda snagama ZP Split u operaciji ZIMA '94-95 kojom HVO i HV dolaze u zaleđe Knina.

Gotovina se oženio po drugi put 29. srpnja 1995 sa pukovnicom Dunjom Zloić, kumovi su bili ministar Gojko Šušak i general Ante Roso. Sin Ante rodio se 1997.

Za vrijeme operacije OLUJA zapovijedao je sektorom JUG.

U svojoj knjizi stožerni general Janko Bobetko je napisao: Mislim da je zapovjedništvo Gotovine i Ademija ovdje položilo ispit.

Zajedno sa generalom Armije BiH Vahidom Karavelićem zapovijeda iz združenog stožera operacijama Maestral i Južni potez. U ožujku 1996, predsjednik Franjo Tuđman imenuje ga za glavnog inspektora Inspektorata Hrvatske vojske.

29. 9. 2000. godine predsjednik Stjepan Mesić je razriješio dužnosti i umirovio Gotovinu zajedno sa još šest visokih časnika HV-a zbog potpisivanja otvorenog pisma kojim se kritizira politika nove vlasti da se istraže zločini u Domovinskom ratu i krivci izruče u Haag dva dana ranije.

Nakon podizanja optužnice za ratne zločine Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2001. godine, Gotovina se odbija predati i provodi naredne četiri godine skrivajući se. Uhićen je 7. prosinca 2005 na Kanarskom otoku Tenerife, tri dana kasnije je prebačen u Haag. Na očitovanju o optužnici 12. prosinca izjasnio se da nije kriv po svih sedam točaka optužnice.

Zbog napada na učenički dom u Borovu naselju Udruga navijača Dinama pokrenula je inicijativu i pozvala sve navijačke skupine na mirni i dostojanstveni prosvjed u Vukovaru. "Prosvjedom želimo upozoriti na nedopustiv položaj Hrvata u
Vukovaru. Glavni motiv je nedavni napad na učenički dom u Borovu naselju.
Inicijativa je naišla na odličan odaziv svih navijačkih skupina i još samo predstoji usuglašavanje datuma prosvjeda.
Izravni povod za mirno okupljanje navijača bio je incident u noći sa srijede na četvrtak kada je 15-ak mlađih osoba napalo Dom učenika u vukovarskoj četvrti Borovo naselje, uz povike “Ovo je Srbija” i psovke na račun pokojnog predsjednika Tuđmana. Prema riječima svjedoka, što je poslije potvrdila i policija, napadači su bili maskirani kapama i šalovima s obilježjima Crvene zvezde.
To će vjerojatno biti prva nedjelja u ožujku - rekao je za Jutarnji list Ivan Šagud, predsjednik Udruge navijača Dinama i idejni začetnik ideje o okupljanju navijača u Vukovaru.
Ideju BBB-a podržali su i u splitskoj Torcidi gdje su potvrdili da će se i oni zaputiti u Vukovar. Tajnik KN Torcida, Stipe Lekić, rekao je kako je u ovoj akciji poseban naglasak na riječima mirni i dostojanstveni skup. - To je pozitivna akcija kojoj bi se trebalo što više nas odazvati.
Siguran sam da neće biti nikakvog nasilja. Cilj je dostojanstveno pokazati da smo svi ujedinjeni i vidimo što se tamo događa te istodobno da nismo onakvi kakvima nas se često prikazuje - istaknuo je Lekić.
Od nekolicine navijača Zrinjskog - Ultrasa doznajemo da će ideju podržati, te se u Vukovar uputiti i hrvatske navijačke skupine iz Bosne i Hercegovine.

U "ranim" nogometnim godinama, a već hrvatska nogometna zvijezda. I to ne nezasluženo, jer njegova motorika i kreativnost rađaju se jednom u sto godina. Igrač za kojeg se, već sada, otimaju mnogi europski klubovi. Kreator igre hrvatske reprezentacije, a s vremenom njegova će uloga postajati sve važnijom. U posljednjem reprezentacijskom nastupu, u Rijeci protiv Norveške, bio je najbolji igrač utakmice i pokazao zašto mu Slaven Bilić, s pravom, daje najvažnije uloge u momčadi.

DATUM ROĐENJA 9. 9. 1985.
MJESTO ROĐENJA ZADAR
MJESTO U MOMČADI VEZNI
BROJ DRESA 10
VISINA 172
TEŽINA 65
BOJA KOSE PLAVA
BOJA OČIJU ZELENO-SMEĐA
BIVŠI KLUBOVI ZADAR, ZRINJSKI, INTER
DOŠAO U DINAMO 2001.
PRVI NASTUP 2004. vs KAMEN INGRAD
REPREZENTACIJA OD U-16 DO "A"

Jedan od najvećih hrvatskih talenata, iako rođen u Dalmaciji privukao je pažnju zagrebačkog Dinama, te tamo započeo karijeru. Bio je i na provjeri u splitskom Hajduku, no, u konkurenciji s Grgurovićem nije prošao. Prvo je poslan na posudbu u BiH u Zrinjski iz Mostara. Tamo je bio najbolji igrač momčadi i prvenstva, i to već sa 18 godina. Tu je prvi put osjetio šta znači biti miljenik publike i navijača. Ultrasi i mostarska publika prvi su u njemu prepoznali potencijal buduće nogometne zvijezde. Uslijedila je posudba u zaprešićki Inter koji je s njim u momčadi u prvom dijelu sezone 2004/05 bio suvereno na 1. mjestu, te postao ozbiljan kandidat za naslov prvaka. 21. prosinca 2004. primio je nagradu Večernjeg lista za najveću nadu hrvatskog nogometa. Uz to bio je i 4. najbolji igrač lige.

Na polusezoni se vratio u matični Dinamo koji je potom ispao u Ligu za ostanak, a Inter se nije uspio zadržati na prvom mjestu, i završio kao doprvak Hrvatske. No, nakon velikih promjena u i oko momčadi, Dinamo je krenuo u jednu od svojih najuspiješnijih sezona u povijesti, te praktički tokom cijele sezone držao prvo mjesto koje mu nije pobijeglo. Desetka Modrić bio je jedan od najvažnijih igrača Dinama uz kapetana Mamića i nesavladiv napadački dvojac Bošnjak-Eduardo. Svojim pogocima rješio je 2 derbija sa Hajdukom, jedan na Poljudu, a jedan na Maksimiru, uključujući pogodak najvećem konkurentu sezone Rijeci na Kantridi. Sjajnim igrama u klubu dobio je poziv za reprezentaciju.U Dinamo su stigle ponude velikih europskih klubova za Luku. No, navodne su ponude tih klubova odbijene i Modrić je ostao u Zagrebu, potpisavši desetogodišnji ugovor sa Dinamom, koji završava 2015.

U debiju protiv Argentine u švicarskom Baselu, gdje je Hrvatska pobijedila 3:2, Modrić je bio možda i najbolji igrač na terenu, te su započele špekulacije o zainteresiranosti Bayerna i Werdera za tog mladog igrača. No, na SP-u u Njemačkoj izbornik Kranjčar dao mu je malo minuta u utakmicama sa Japanom i Australijom. Dolaskom Slavena Bilića na mjesto izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije Modrić je stekao status nezamijenjivog, te u debiju novog izbornika postigao pogodak rezervama Italije u Livornu za konačnih 2:0. Bio je to, ujedno, i njegov prvijenac u kockastom dresu. Bilić ga koristi na poziciji zadnjeg veznog, i dosad nije odigrao niti jednu lošiju utakmicu, štoviše, uvijek se nalazi među najbolje ocjenjenim igračima reprezentacije. Kasnije ga je izbornik uz Roberta i Niku Kovača prozvao najbitnijim igačem reprezentacije.

Luka Modrić je vrlo specifičan po pružanju najboljih igara isključivo protiv najjačih. U dresu reprezentacije bio je najbolji igrač u pobjedama nad Argentinom ( 3:2 ) i Italijom ( 2:0 ), dok je kao igrač Dinama najbolji bio uvijek u derbijima sa Hajdukom i Rijekom, te u srazu sa moćnim Arsenalom. Svejedno, i protiv znatno slabijih suparnika, nikada ne odigra lošije od barem dobrog, dokaz čega su skauti inozemnih klubova koji ga prate na svakoj većoj utakmici.

U svijetu suvremenog navijaštva koreografije imaju iznimno važnu ulogu i osim što imaju izuzetan vizualni efekt, svojevrsni su dokaz organiziranosti skupine, osobito njezinog užeg vodstva... Za izradu i realizaciju čak i najjednostavnije koreografije potrebni su poprilična "uigranost" na tribini, odlična kordinacija svih navijača na tribini i mnogo dana upornog rada... Zahtjevnije koreografije koje sadrže nekoliko detalja ili se na tribini izvode na način da imaju svaki drugi oblik osim ravnih linija, sredstva za koreografiju u više boja i nijansi, kombinacija nekoliko koreografskih sredstava (kartoni, zastave, najloni, markeri....) zahtijevaju besprijekornu disciplinu i savršenu kordinaciju tribine i u večini se slučajeva izvode rijeđe, upravo zbog težine same pripreme i izrade, ali i zbog popriličnih sredstava koja su potrebna... Prve koreografije bile su sa današnjeg gledišta poprilično jednostavne i lake za izradu... Najčešće su se upotrebljavale zastave na štapu, velike zastave , katkad baloni.... Navijači su na polju koreografija brzo napredovali pa se ubrzo počinju upotrebljavati raznobojni kartoni u kombinaciji s balonima, zastavama, banerima i sama izrada koreografija postaje znatno teža, a koreografije znatno lijepše.... Daljnjim razvojem navijaštva i koreografijama se krupnim koracima grabi naprijed,a znatno je proširena i sama vrsta, oblik i izgled samih sredstva za izradu... Rezultati su vidljivi iz vikenda u vikend na stadionima diljem Europe, gdje se uvijek iznova mogu vidjet prekrasne koreografije raznih navijačkih skupina.... Koreografije su tako postale jednim od najvažnijih segmenata suvremenog navijaštva i pokazatelja organiziranosti same skupine... Među Dinamovim navijačima razvoj koreografije tekao je paralelno s razvojem navijaštva, odnosno razvojem skupine Bad Blue Boys iako valja spomenuti da se po pitanju koreografija dugo vremena kasnilo sa zapadnoeuropskim skupinama, a čak i za nekim s ovog područja.. Naime razlog tomu treba tražiti ponajviše u činjenici da su od svog osnivanja BBB više naginjali engleskom navijačkom stilu u kojem je naglasak prvenstveno na glasnom pjevanju, skandiranju, spremnosti "na obranu klupskih boja" ali i razloga što su se prvih godina svog postojanja nailazili na poprilično nerazumjevanje od strane kako samog kluba tako i osiguranja utakmica, te ječesto bilo jedva mogućee na stadion unjet transparent, a kamoli hrpu kartona ili nečega sličnog... Institucije vlasti, mediji, pa i klub nisu imali odviše razumjevanja za nastojanja navijača da i Dinamo dobije svoju brojnu, dobro organiziranu, snažnu i vizualno atraktivnu skupinu najvatrenijih navijača.... Do osnutka BBB Fan Cluba 1990. godine na polju koreografija nije se puno radilo, bilo je slučajeva di su se unosile zastave ( Dinamo- Partizan 1988/1989), ili izrađivanje velike zastave poput one za stajanje istok (1987/1988/) što se može svrstati u neke vrste koreografskih izdanja skupine no onog pravog djelovanja u smislu koreografije nije bilo.... Saša K.-Ćos istaknuti pripadnik BBB i idejni pokretač i osnivač Fan Cluba je i u godinama prije nego što se i pomislilo na osnivanje BBB Fan CLuba među navijačima je bio poznat po tome što je stalno smišljao kako na tribinu unesti živosti, atraktivnosti, te često tijekom utakmica ili putovanja na gostovanja pokazivao ostatkku ekipe neke nove elemente poput vitlanja ili razvijanja šalovima. zastava ...... Osnivanje Fan Cluba sve se uvelike promjenilo... Baklje se više nisu palile bezveze, već su se planski raspoređivale po tribini, te su na taj način bakljade postale znatno ljepšima i dojmljivijima... Pomaci su bili vidljivi, i dio ekipe iz BBB Fan Cluba se počeo pobornije posvećivat radu s koreografijama.... No istupanje hrvatskih klubova iz "Jugolige" i početak Domovinskog rata odgodili su planove navijača na neko vrijeme.... I dok su navijači stajali na braniku Domovine čelnici kluba promjenili su ime nastoječi Dinamo zauvijek odstraniti iz povijesti grada.... Pred navijačima je bila borba za povratak imena... S obzirom da je zbog ustrajanja da se vrati ime Dinamo došlo do silnih poteškoča u odnosima s upravom kluba , ali i nekim drugom institucijama koreografije su opet bačene u drugi plan.... Takva je situacija potrajala sve do povratka imena dinamo 2000. godine odnosno do osnivanja odruge navijača dinama godinu kasnije.... Upravo se osnivanjem Udruge navijača počelo raditi na koreografijama i u kratkom roku postignut je ogroman napredak....


Vaš UZGBBB!!!!!!!!!!!!

U proteklih dvadeset godina najvjerniji navijači NK Dinamo Zagreb, slavni Bad Blue Boys, nebrojeno su puta dokazali i na najljepši način iskazali svoju odanost i vjernost voljenom klubu.... Bad Blue Boysi često su ne svojom voljom naprosto gurani i prisiljavani na razne borbe i bitke koje si često sličile na borbe između " Davida i Golijata" , u kojem nije bilo nikakvih pravila, a samim navijačima na putu ka pobjedi jedino dostupno oružje bilo je vlastita snaga, volja, upornost i glas, toliko gromak i jasan.... Glas i volju Bad Blue Boysima niko nije mogao oduzeti... Iako su i to pokušali .. No njih više nema ostali su samo BBB i Dinamo! Bad Blue Boysi kao istinski i vječi pobjednici... Bad Blue Boysi bili su i ostali istinska snaga kluba kojemu su u teškim trenutcima svi "okrenuli leđa" čak i onima kojima su vlastita usta bila puna hvale i odanosti plavoj boji
i koji su se u klubu zaklinjali... Jedino BBB klubu nikad nisu okrenuli leđa, bez obzira na rezultatsku, političku, ekonomsku i sveopču društvenu situaciju! Bez obzira na razne pritiske kojima su tokom godina bili izloženi pa čak kada su i od samog političkog vodstva države, BBB se svog kluba, svog Dinama nikad nisu odrekli, niti mu uskratili veliku podršku.... BBB su u proteklih dvadeset godina prerasli u svojevrsnu instituciju, kako grada Zagreba tako i cijele Hrvatske, ostavši istinskom i neiskvarenom snagom svog kluba.....Ti si naša ljubav mi smo tvoja snaga moto je koji BBB slijede na svome putu, zorno ilustrirajući koliko je velika ljubav prema klubu, ali i potreba kluba za tako vjernim i odanim navijačima.... Dvadeset godina ponosa i slave, vjere i odanosti, godine su koje su najveći najbolji dokaz postojanosti snage i odanosti BBB. I dok se god Zemlja oko Sunca okreće Dinamovi navijači umirit se neće... Muku muče da nas spriječe spriječiti nas niko neće slogan je koji najbolje ilustrira proteklih dvadeset godina rada , djelovanja jedne od najpoznatijih navijačkih skupina.....
s ponosom vaš UZGBBB!!!!!